| Ishrana pasa i mačaka | |
|
ISHRANA LJUBIMACA NAJVIŠE ZAVISI OD VLASNIKA.
Danas na tržištu postoji jako veliki izbor različite hrane, različitih proizvođača i vlasnik je taj koji treba da odabere šta će njegov ljubimac jesti. Ishrana ljubimaca je veoma važna i nezaobilazna tema, koje se često dotičemo u svakodnevnoj brizi o našim ljubimcima ali i kada dođe do nekog zdravstvenog problema. Hrana kojom hranimo naše ljubimce je često zanemaren uzrok ili preduslov za nastanak i razvoj brojnih poremećaja. Ipak činjenica je da danas znamo mnogo više o ishrani pasa i mačaka nego pre par godina. U proizvodnji gotove, industriski pripremljene hrane, koja se danas može naći na tržištu, obraća se pažnja na veliki broj detalja kako bi se zadovoljile sve potrebe životinja. Industrijska hrana za pse i mačke, danas je u većini slučajeva prilagođena potrebama životinje, mada se stiče utisak da je ponekad još više prilagođena potrebama vlasnika. Po mišljenju veterinara ta gotova, hrana je potpuno uravnotežena a čitav niz stručnjaka stalno radi na tome da poboljša nutricionu vrednost ove hrane i prilagodi je zahtevima pasa ali i vlasnika. Ne radi se samo o osnovnim hranljivim sastojcima kao što su belančevine, ugljeni hidrati i masti, niti samo o vitaminima i mineralima. Dugačak je spisak raznih esencijalnih amino i masnih kiselina, mikroelemenata kao i specifičnih jedinjenja koje se smatraju ne samo blagotvornim već i neophodnim. U tom cilju se proteinskoj bazi (koja se najčešće, ali ne i uvek, dobija od mlevenog mesa, ribe, kostiju i soje) dodaju razni elementi i konzervansi. Mada su psi i mačke kod nas, tradicionalno dobijali ostatke sa trpeze i druge "jestive otpatke", a oni razmaženiji i finije zalogaje sa jelovnika njihovih gospodara, danas se savetuje da se izbegavava davanje hrane koja je pripremljena za ljude. Pre svega, ovakav jelovnik ne ispunjava njihove potrebe u hranljivim sastojcima i obično je previše masna i prezačinjena, pa dovodi ne samo do metaboličkih problema, već i do gojaznosti. Drugo, kao posledica neprilagođene ishrane i neproporcionalne zastupljenosti nekih materija, mogu se posledično razviti i neka specifična oboljenja kao što su pojava kristala u mokraći i kamenja u bešici (što može dovesti do nemogućnosti mokrenja), hipertenzija i druga kardiovaskularna oboljenja, problemi sa pankreasom, jetrom i tako dalje. Konačno, one životinje koje su navikle na "domaću" hranu, nerado jedu hranu za pse odnosno mačke i teško prelaze na gotovu hranu koja je njima prilagođena. Prelazak treba da bude postepen. U početku treba dodavati malo gotove hrane a kasnije taj procenat treba povećavati u ukupnoj dnevnoj količini hrane koju životinja pojede. Postoje dve osnovne grupe gotove hrane, koje se razlikuju prema udelu vode, suva (peletirana) i vlažna (najčešće u konzervama). Obe forme predstavljaju kompletne, izbalansirane smese. Većina vlasnika pasa prednost daje suvoj hrani jer je praktičnija (lakše se čuva i distribuira) i srazmerno je jeftinija (imajući u vidu količinu hrane - jer suva hrana je dehidrirana), mada je ona u konzervama obično ukusnija i neki izbirljivi psi preferiraju ovaj oblik. Kod ishrane mačaka danas se sve više preporučuje da se koristi pretežno vlažna hrana. Bez obzira da li se opredeljujemo za suvu ili vlažnu hranu, treba se pridržavati uputstva na pakovanju koje se odnosi na količinu hrane koju dajemo. Ona zavisi uglavnom od telesne težine psa odnosno mačke, ali i od životnog doba kao i od toga koliko je životinja aktivna. Odrasli psi i mačke se uglavnom hrane dva do tri puta dnevno, znači propisana dnevna količina se podeli u dva odnosno tri obroka. Štenad i mačići jedu više puta dnevno i treba da dobijaju posebnu hranu koja je namenjena za taj uzrast i to do godinu dana starosti kod mačaka, dok se kod štenaca prelazi na hranu za odrasle nešto ranije, opet u zavisnosti od rase, odnosno veličine. Postoje i kompletne smese za starije, manje aktivne životinje, kao i posebne dijete koje prepisuju veterinari kao pomoć u lečenju i kontroli raznih oboljenja. Zahvaljujući ovome, i boljoj prevenciji i zdravstevnoj zaštiti, naši ljubimci danas, imaju daleko duži životni vek nego što su imali njihovi preci. |